Danas 13.08.2011. godine, Alan Shearer slavi svoj 41. rođendan.

Toliko neverovatnih momenata sam dobio od njega, dok sam ga gledao kako igra za Engelsku i Newcastle United. Nekoliko njih mi i sad projure kroz glavu. Svi oni golovi na EURO 1996, zatim 5-0 protiv Manchester United-a, hat-trick protiv Leicester-a u pobedi od 4-3, gol u polufinalu FA Cup-a protiv Tottenham-a, pet golova protiv Sheffield Wednesday-a, oba gola na San Siro-u protiv Inter-a, tri komada protiv Bayer Leverkusen-a i oni neverovatni golovi protiv Aston Villa-e, Chelsea i Everton-a na St James' Park-u.

Sećam se i onog duela sa Roy Keane-om i crvenog kartona za glupog Irca u pobedi od 4-3, protiv Man United-a. Sećam se i poslednjeg njegovog gola protiv sunderland-a u pobedi od 1-4 , neverovatnog testimonial-a protiv Celtic-a, kada je ceo grad plakao i momenat koji nikada neću zaboraviti, njegov gol protiv Portsmouth-a, kada je postao najbolji strelac Newcastle United-a ikada.

Još jedna stvar mi prolazi kroz glavu, a to je, kako je uspevao da postigne onakve golove u situacijama kada nam nije išlo? Zatim ONO njegovo radovanje, kada ruka sama poleti u vazduh i oni momenti kada se branimo, kada je korner za protivničku ekipu i lopta kao po pravilu, kao da ima neki magnet, ide ka njegovj glavi a on je mirno izbija u polje.

Uvek sam govorio, da me nije briga ko postiže golove za Newcastle United, važno je da se golovi postižu, ali uvek mi je bilo draže kada ih postiže Alan Shearer.