Danas 13.08.2010. godine, Alan Shearer slavi svoj 40. rođendan.

Toliko neverovatnih momenata sam dobio od njega, dok sam ga gledao kako igra za Engelsku i Newcastle United. Nekoliko njih mi i sad projure kroz glavu. Svi oni golovi na EURO 1996, zatim 5-0 protiv Manchester United-a, hat-trick protiv Leicester-a u pobedi od 4-3, gol u polufinalu FA Cup-a protiv Tottenham-a, pet golova protiv Sheffield Wednesday-a, oba gola na San Siro-u protiv Inter-a, tri komada protiv Bayer Leverkusen-a i oni neverovatni golovi protiv Aston Villa-e, Chelsea i Everton-a na St James' Park-u.

Sećam se i onog duela sa Roy Keane-om i crvenog kartona za glupog Irca u pobedi od 4-3, protiv Man United-a. Sećam se i poslednjeg njegovog gola protiv sunderland-a u pobedi od 1-4 , neverovatnog testimonial-a protiv Celtic-a, kada je ceo grad plakao i momenat koji nikada neću zaboraviti, njegov gol protiv Portsmouth-a, kada je postao najbolji strelac Newcastle United-a ikada.

Još jedna stvar mi prolazi kroz glavu, a to je, kako je uspevao da postigne onakve golove u situacijama kada nam nije išlo? Zatim ONO njegovo radovanje, kada ruka sama poleti u vazduh i oni momenti kada se branimo, kada je korner za protivničku ekipu i lopta kao po pravilu, kao da ima neki magnet, ide ka njegovj glavi a on je mirno izbija u polje.

Uvek sam govorio, da me nije briga ko postiže golove za Newcastle United, važno je da se golovi postižu, ali uvek mi je bilo draže kada ih postiže Alan Shearer.

photo: static guim